Ne bojte se, nije zdravo

Strahovi svih vrsta najveći su generator oksidacijskog stresa, govorio je dr. sc. Ignac Kulier, naš najpriznatiji nutricionist. Oksidacijski stres koji stvara slobodne radikale oštećuje mitohondrije, narušava prirodnu ravnotežu između slobodnih radikala koje stvara i antioksidanata s druge strane. Tada nam pada imunitet i tada, jednostavno rečeno, brže starimo.  Dr. Kulier je u ovom kontekstu još napominjao da virusi i bakterije nisu jedini čimbenici raznih oboljenja, nego da postoji čvrsta veza između generiranja slobodnih radikala te kardiovaskularnih, reumatskih i raznih drugih bolesti.

Važno je znati i to da oksidacijski stres ili  povećana količina slobodnih radikala  nastaje i zbog gubitka bližnjih, operacijskog zahvata, teške bolesti, zbog dugotrajnog fizičkog i psihičkog napora… Logično je sad zaključiti da ćemo, ako uspijemo bar donekle kontrolirati stvaranje slobodnih radikala, smanjiti i mogućnost nastanka raznih bolesti ili, kako je to lijepo govorio dr. Kulier: Ono što su za gljivice i bakterije antibiotici, to su za slobodne radikale antioksidanti.

 

Napunite tanjur antioksidantima

Najpoznatiji antioksidans je sigurno  vitamin C. Imate ga u većim količinama u limunu, grejpu, narančama, mandarinama, paprici, peršinu… u svakom slučaju, ovo je vitamin bez kojeg se ne može. Doza od 6O mg dnevno koju je dugo preporučivala svjetska zdravstvena organizacija odavno se smatra nedovoljnom i zato nije čudno što je na tržištu sve više sintetičkih vitamina u dozama i do lOOO mg. Iako nisam pristalica sintetičkih vitamina, često je ljudima koji su izloženi oksidacijskom stresu, kakav je opisan na početku ovog teksta, nužna i neka nadopuna ove vrste. To posebno vrijedi za pušače i starije ljude kod kojih je već prisutan tzv. pad antioksidacijskog potencijala. Ni s čim, naravno, nije dobro pretjerivati pa ni s natioksidansima, ali kad je riječ o vitaminu C uvijek se sjetim dvostrukog nobelovca, dr. Linusa Paulinga, koji je izjavljivao da je uzimao i 2000 mg C vitamina dnevno. Doživio je 96 godina i dobio dvije Nobelove nagrade. Osobno mislim da je bio u pravu.

Nije to samo matematika i nije sve u miligramima.

Ipak, dr. Kulier je u svom predavanju naglasio jednu bitnu stvar. „ Sve je u sinergiji.“ Naime, antioksidativni potencijal vitamina C višestruko se povećava u kombinaciji s vitaminom E, karotenoidima, flavonoidima, a da bi se do kraja povećao antioksidativni kapacitet potrebni su i minerali, bakar, cink, selen.  U ovom dijelu članka smatram važnim upozoriti i natjerati na razmišljanje sve  one koji u raznim oblicima zeolita, zelene gline, aluminosilikata, megamina ili kako ga god zvali vide čudotvoran lijek za sve. Ne želim reći da ovaj mineral nije dobar, ali ako ga uzimate u nadi da će vas očistiti od teških metala, olova, kadmija, žive i sl., zar ne mislite da će on na sebe vezati i cink, bakar, selen, željezo, krom… Napominjem, dobro je očistiti se od teških metala i alkalizirati, ali što ako ostanemo bez mikroelemenata od kojih ovisi naš imunitet.  Moj savjet je da kad radite detoksikaciju zeolitom obavezno koristite nešto poput preparata „Piskavica plus“. To je najbolji izvor organskog željeza, dobar izvor bakra, selena i cinka. Između ostalog, dodan mu je i ekstrakt sjemenki grožđa koji uz bioflavonoide sadrži i moćni antioksidans resveratrol, te ekstrakt grejpa. Posije zobi su također snažan antioksidans jer sadrže puno selena i cinka.  Važan sastojak ovog proizvoda je i sirovi silimarin koji, osim što pomaže našoj jetri da se oslobodi od raznih toksina, bistri naš um i popravlja nam raspoloženje.  Podiže i razine glutationa, našeg prirodnog unutarnjeg enzimskog čimbenika koji djeluje antioksidacijski, ali opet samo u sinergiji s cisteinom. Cistein ćete naći u mladom siru, koji je uz prije svega alfalinolensku višestruko nezasićenu masnu kiselinu osnova poznate „Budvigove dijete“. U svjetlu priče o antioksidansima i činjenice da laneno ulje oksidira u roku od nekoliko dana od same proizvodnje i zbog zraka u bočici u kojoj je pakirano ne možete ga sačuvati ni u kakvom hladnjaku, preporučam vam „Budvigovu dijetu“ s uljem Cameline sative tzv. boljim lanom.

Uz bobičasto voće i kosa sporije sjedi

Bobičasto voće poput borovnice, ribizla, kupina i malina snažan je izvor antioksidanata, ali važno je znati i to da je crno grožđe u ovom smislu sigurno zdravije od bijelog. Isto vrijedi i za vino. Jedan od važnih antioksiodansa, za zdravlje naših krvnih žila, moždanu cirkulaciju i dobro pamćenje, je sigurno i folna kiselina. Dobar izvor folne kiseline ili vitamina B9 je orahovo ulje. Kad se sjetimo iz prethodnih članaka da orahovo ulje sadrži i značajne količine joda, elegične kiseline (snažan antioksidans) i melatonin, i da je orahovo ulje jedno od rijetkih ulja koje ima u suvišku protuupalne alfa linolenske višestruko nezasićene masne kiseline, onda je jasno zašto ovo ulje zovemo „pametnim uljem“ Kad kažem da ima u suvišku protuupalne omege 3, to znači da ga smatram višestruko boljim od konopljinog ulja koje ima samo dobar omjer protuupalne omege 3 i proupalne omege 6.

Stvar je u ravnoteži

Nakon svega rečenog, jasno je da je ishrana puna voća, povrća, mladog sira, hladno prešanog ulja, ribe, badema i malo crnog vina nešto najbolje što možemo učiniti za svoje zdravlje, a riječ je, naravno, o tzv. mediteranskoj dijeti. Uz to, za potpuni učinak, uz ovakvu ishranu nekoliko puta dnevno izađimo u prirodu, prošetajmo ili se na bilo koji način opustimo!

 

Maslinovo ulje bez ribe nije „tekuće zlato“

 

Na kraju, važno je zapamtiti i ovo: maslinovo ulje bez ribe kao izvora omege 3, protuupalne višestruke nezasićene masne kiseline, djeluje proupalno, jer sadrži proupalnu omegu 6 i omegu 9. Zato, ako izbjegavate ribu iz raznoraznih razloga (teški metali, vegeterijanac ste i sl.), a maslinovo ulje koristite samo kao začin za salatu, ne zaboravite ga izbalansirati s barem jednom žlicom protuupalne cameline sative – hladnoprešanog ulja koje zovemo i bolji lan i koje, osim što je dobar izvor omege 3, ne oksidira lako, a važno je i u podizanju našeg ukupnog antioksidacijskog potencijala.

 

 

Pun tanjur dušičnog oksida

 

Iako smo o ovome već pisali, dobro je još jednom napomenuti da unosom dušičnog oksida, iz relativno obične hrane možemo bitno popraviti zdravlje svog kardiovaskularnog sustava, očistiti svoje krvne žile, učiniti ih elastičnijjim, smanjiti napredak ateroskleroze i njegovati svaku stanicu svog tijela a da pritom ne mijenjamo drastično stil života. Uz dušični oksid, kako kaže nobelovac dr. Louis J. Ignarro, uz još jednu bitnu aminokiselinu, citrulin, i četiri bitna antioksidansa u sinergiji djeluju više nego svi ovi pojedinačni supernutrijenti. Dušični oksid inače je već prisutan u endotelu naših krvnih žila, a mi ga samo trebamo još malo dodati izvana.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*