Alfred Nobel i zdravlje naših krvnih žila

Iako ovaj naslov može zvučati pomalo čudno, ipak je gospodin Alfred Nobel, švedski kemičar s 355 priznatih patenata, barem posredno zaslužan za revolucionaran pristup u sprečavanju i liječenju krvožilnih bolesti. Naime, jedan od dobitnika prestižne Nobelove nagrade za medicinu, dr. Louis J. Ignarro, svoje istraživanje usmjerio je na jedan kemijski spoj bez kojeg gospodin Nobel nije mogao napraviti svoj najpoznatiji izum – dinamit.

Riječ je, naravno, o nitroglicerinu. Naime, ovaj je nobelovac zapravo dokazao da nam je za preveniranje srčanožilnih bolesti dovoljno povećati razinu molekule dušičnog oksida (jedne vrste nitroglicerina) koja se već nalazi u našem tijelu.

U svojoj knjizi “NO MORE HEART DISEASE” ili, u mom slobodnom prijevodu, “Nema više srčanih bolesti”, dr. Louis J. Ignarro piše o jednoj zanimljivoj pojavi koja se događala upravo u tvornicama dinamita Alfreda Nobela. Svi oni koji su, naime, bili u doticaju s nitroglicerinom, pa i sam Nobel, imali su česte glavobolje. S druge strane, oni koji su na posao dolazili s jakim bolovima i stezanjem u prsima čudesno su ozdravljali tijekom radnog tjedna, a bolovi su se vraćali tijekom neradnih dana. Danas je jasno da su oni, udišući pare nitroglicerina, dilatirali, širili svoje krvne žile. Krajem 19. stoljeća, liječnici su već primjenjivali nitroglicerin u liječenju angine pektoris, ali osobni liječnik gospodina Alfreda Nobela s ovim lijekom nije imao sreće. Naime, tvorac dinamita nikako nije pristajao na terapiju sa spojem koji je njegov dinamit činio tako eksplozivnim. Na kraju je sam Nobel umro od bolesti srca.

Bilo kako bilo, dr. Louis J. Ignarro dobio je Nobelovu nagradu jer je sa suradnicima objasnio kako jedna jednostavna aminokiselina – arginin uz pomoć druge aminokiseline – citrulina pomaže stvaranju dušičnog oksida, tzv. signalne molekule koja širi, dilatira krvne žile i tako prevenira srčanožilne bolesti, snižava krvni tlak, poboljšava cirkulaciju, smanjuje progresiju ateroskleroze, reducira i sprečava pojavu srčanog ili moždanog udara.

Njegov suradnik, također nobelovac, dr. Furchgott, 1986. dokazao je da ovu svemoguću molekulu stvara endotel krvnih žila i da ona onda regulira njihovo opuštanje, što dovodi do već spomenutih dobrobiti za krvožilni sustav. Devedesetih godina prošlog stoljeća, ta dva nobelovca dokazali su da je dušični oksid kemijski glasnik odgovoran i za erekciju muškog spolnog organa jer se i tu u endotelu krvnih žila otpušta dušični oksid.

Sad je logično postaviti pitanje kako povećati količinu molekule dušičnog oksida koju naše tijelo ionako stvara, ali nažalost nedovoljno. Dr. Ignarro nudi jednostavan recept: unosom određene količine aminokiselina arginina i citrulina. Među najboljim prirodnim izvorima ovih aminokiselina su orah i lješnjak, a kako su proteini izgrađeni od aminokiselina, dobar izvor su, primjerice, konopljini proteini.

Ipak, orah i lješnjak uzeti u prirodnom obliku, jezgre, nisu toliko dobar izvor arginina i citrulina kao, na primjer, odmašćeno lješnjakovo brašno. Odmašćivanje lješnjakove jezgre je nešto što mi u “Matičnjaku” radimo barem jednom mjesečno i, eto, na sreću, s jedne strane dobivamo kvalitetno kozmetičko lješnjakovo ulje, a s druge ovo odmašćeno brašno u kojem je arginina i citrulina utoliko više koliko smo hladnim prešanjem iz jezgre istisnuli ulje u kojem, naravno, nema ovih aminokiselina potrebnih za sintezu nužnog nam dušičnog oksida.

Na taj način zapravo postupkom hladnog cijeđenja “koncentriramo” arginin i citrulin u našem lješnjakovu brašnu te je stoga ono u znatnoj mjeri prisutno u našoj smjesi za bezglutenski kruh “Vinirera”, ali smo ga dodali i u naš protein konoplje s crnim kimom, sikavicom i, naravno, odmašćenim lješnjakovim brašnom. Na taj način naš protein “Strong for U”, zahvaljujući odmašćenom lješnjakovu brašnu, potpomaže stvaranje dušičnog oksida i širi krvne žile, crni kim pak širi bronhije i onome tko vježba omogućuje više kisika, a sikavica je tu da pomogne jetri da krv brže oslobodi od raznih toksina, pa i neurotoksina amonijaka. Sikavica će pak najviše koristiti onima koji su se pretrpavali umjetnim koncentriranim proteinima.

Timokinon iz crnog kima i vitamin E iz lješnjakova brašna čuvaju i stabiliziraju ovaj konopljin protein koji je uz sve svoje dobrobiti ipak prilično nestabilan, sklon oksidaciji. Za razliku od drugih proteina, ovaj bi trebalo uzimati prije treninga, trčanja, plivanja ili šetanja. Crni kim, govoreći iskreno, i nije baš najukusniji, pa ovaj protein preporučujemo miješati s voćem, zobenim mljekom i sl.

Nakon što sam napokon pročitao knjigu dr. Ignarra (u nas ona još nije prevedena s engleskog jezika) sigurno je da “Matičnjak” na tržište uskoro izlazi s novim proizvodom: odmašćenim lješnjakovim brašnom s cimetom.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*